ODRŽAN SEMINAR “UPRAVLJANJE INTELEKTUALNIM VLASNIŠTVOM U MALIM I SREDNJIM PODUZEĆIMA”

ODRŽAN SEMINAR “UPRAVLJANJE INTELEKTUALNIM VLASNIŠTVOM U MALIM I SREDNJIM PODUZEĆIMA”

U organizaciji Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 10. do 12. rujna održan je seminar za trenere za poslovnu primjenu i iskorištavanje intelektualnog vlasništva u inovativnim malim i srednjim poduzećima. Seminar je dio projekta ip4inno (www.ip4inno.eu) financiranog iz programa Europske unije Pro Inno Europe, cilj kojeg je pomoći malim i srednjim poduzećima u razumijevanju i korištenju prava intelektualnog vlasništva kao načina za poticanje inovativnosti i konkurentnosti. Predavači su bili stručnjaci Zavoda i međunarodni eksperti iz područja zaštite intelektualnog vlasništva, a polaznici djelatnici i voditelji znanstveno-istraživačkih institucija, predstavnici Udruge inovatora Hrvatske, HGK, centara za transfer tehnologija i drugih potpornih institucija za razvoj na znanju utemeljenog gospodarstva.

Zaštita intelektualnog vlasništva analogna je zaštiti materijalnog vlasništva, a odnosi se na zaštitu proizvoda ljudskog uma, tj. nematerijalnih dobara čija je vrijednost u umnožavanju, upotrebi i prikazivanju drugim ljudima, pa ih nije moguće zaštititi mjerama fizičke zaštite. Intelektualno vlasništvo obuhvaća autorsko i srodna prava te prava industrijskog vlasništva. Seminar je bio fokusiran na industrijsko vlasništvo koje obuhvaća prava kojima proizvođači štite od konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u istraživanje, razvoj i promociju. Pojedina svojstva nekog proizvoda moguće je zaštititi kroz jedan ili više oblika intelektualnog vlasništva koji se međusobno nadopunjuju. Tako se patentom štiti novo rješenje nekog tehničkog problema, industrijskim dizajnom štiti se novi vanjski oblik ili izgled proizvoda, a žigom se štiti neki znak koji služi za razlikovanje od sličnih proizvoda ili usluga na tržištu.

Za inovativna mala i srednja poduzeća svakako je bitno definirati strategiju upravljanja intelektualnim vlasništvom koja uz registrirano obuhvaća i neregistrirano intelektualno vlasništvo. Znanje i iskustvo ili tzv. know-how, poslovne tajne, povjerljive informacije i poslovne metode ključne su za poslovanje svakog poduzeća, a ne mogu se pravno zaštititi pa je potrebno osmisliti načine njihove zaštite od konkurencije. Kod intelektualnog vlasništva, koje je moguće zaštititi, potrebno je odvagnuti u kojim slučajevima se pravna zaštita isplati. Naime cijena patentiranja nekog izuma, kao i cijena održavanja patenta izrazito je visoka i iznosi oko nekoliko desetaka tisuća eura, ovisno o vrsti patenta i broju zemalja u kojima je izum zaštićen. Sami uvjeti koje neki izum mora zadovoljiti da bi bio patentibilan prilično su rigorozni i podrazumijevaju industrijsku primjenjivost, novost i inventivnost. Također je potrebno procijeniti da li je određeno intelektualno vlasništvo bolje držati neregistriranim, kao što su znanje i iskustvo, tzv. know-how, ili ga objaviti i dati na uvid svima u obliku patenta. Naime, za patent se može reći da je sporazum između izumitelja i društva, kojim se izumitelju daje isključivo pravo na iskorištavanje izuma u zemlji u kojoj je patent registriran, u zamjenu za objavljivanje svih detalja izuma. Na ovaj način se konkurenciji omogućuje korištenje izuma i njegovo nadograđivanje što, bez obzira na pravnu zaštitu, može biti kontraproduktivno za vlasnika patenta.

Razlika između europskog i američkog sustava zaštite intelektualnog vlasništva prikazana je na tome što se može, a što se ne može patentirati. Tako se u Europi ne mogu patentirati računalni programi, kirurški postupci i postupci liječenja te upute za obavljanje poslova dok se u SAD-u mogu. Ova činjenica predstavlja kontradikciju pošto se patentiranjem omogućuje pojava de facto monopola i smanjuje mogućnost tržišne utakmice u što se kunu teoretičari laissez faire pristupa ekonomiji koji prevladava upravo u SAD-u. Razlika u pravnim sustavima rezultirala je i milijunskim odštetama koje su neke američke korporacije trebale platiti zbog nepoštivanja europskog sustava zaštite intelektualnog vlasništva. Posebno je negativno prikazana mogućnost patentiranja kirurških postupaka i metoda liječenja, koja je moguća u Americi i koja, ukoliko se doslovno primjenjuje, može koštati ljudskih života. Od međunarodnih sustava prijave patenata detaljnije je prikazan sustav Europske patentne konvencije (EPD) u kojem se za sve potpisnice prijava podnosi i završava na jednom mjestu, što je isplativije od zasebnog podnošenja prijave u svakoj zemlji.

Sastavni dio zaštite intelektualnog vlasništva je provedba prava intelektualnog vlasništva. Sporovi oko povrede ovog vlasništva su izrazito dugotrajni, kompleksni i skupi, pa se preporučuje ove sporove rješavati sporazumno, što najčešće podrazumijeva plaćanje određene naknade za korištenje prava. Dodatan problem u Hrvatskoj je i nedostatak specijaliziranih sudaca koji postoje samo na četiri trgovačka suda.

Polaznici seminara dobili su niz korisnih informacija i savjeta iz ovog kompleksnog područja, koje će moći koristiti u praktičnom radu, kao posrednici između znanstvenih institucija i praktične primjene rezultata istraživanja. Seminar je bio i prilika za upoznavanje s aktivnostima drugih organizacija na ovom području od kojih je većina osnovana tek nedavno te za razmjenu iskustava i dobrih praksi. Odgovore na sva pitanja oko intelektualnog vlasništva i njegove zaštite moguće je dobiti u Informacijskom centru za intelektualno vlasništvo (INCENTIV) gdje se može izvršiti i pretraga patentnih baza podataka. Za konkretne postupke zaštite preporučuje se angažirati patentnog zastupnika ili odvjetnika specijaliziranog za ovo područje. Dodatne informacije o ovoj tematici možete saznati na internetskim stranicama Zavoda – www.dziv.hr.